DEFINICIJA "FIĆE"
Prevozno sredstvo s točkovima, velikodušnije "automobil".
Iako predvidjen za prevoz omanjih putnika na kratkim relacijama, "Fićom" su citave familije (sa koferima, strinama i loncem punjenih paprika za usput) putovale u posetu rodjacima na drugi kraj zemlje.
Kupovina "Fiće" je 60-ih godina bio dogadaj ravan rodenju ili smrtnom slucaju u porodici. Inicijacija novog "Fiće" vrsila se tako sto bi vlasnik ukrcao neverovatnu kolicinu odusevljene susedske dece i provozao ih po kraju. Zatim bi pristupio sledecem obredu:1. ritualno pranje; 2. pazljivo namestanje nalepnice "YU"; 3. ukrasavanje enterijera minijaturnim kopackama ili bokserskim rukavicama.
U meduvremenu bi drugarica sasila zastitnu ceradu, na kojoj bi vlasnik striclom izvukao registarski broj sa obe strane, napred, nazad i - za svaki slucaj - na krovu. I taman kada su vozaci "Fića" zakljucili da su postigli sve što su mogli i da je zivot lep, pojavljuje se Zastava 1300. Vlasnici ovih drumskih zveri su, kao dodatnu pakost, uveli presvlake za sedista (za "Fiću" ih niko nije pravio). Najcenjenije su bile one od vestackog krzna, na sta su vozaci "Fiće" jedino mogli da odgovore dlakavom presvlakom za volan.
Posebnu zavist izazivala je prostrana platforma iza zadnjih sedista Zastave 1300 (kod "Fiće" je nema), na koju su komotno mogla da se smeste bar dva ukrasna jastucica (FK Partizan) i pas koji klima glavom. Pokusaji vozaca "Fiće" da se ovo nivelise dodatnim nalepnicama (tigrovi koji se sudaraju glavama uz poruku "Pazi!"), ugradnjom dugackih plasticnih antena i unutrasnjim retrovizorima "Panoramic", nisu uspeli.
Ipak, vozaci su do kraja branili svoj integritet, pa makar i "Fića" stradao: poznat je slucaj penzionisanog zastavnika sa Novog Beograda koji je, sa prozora, iz rucnog bacaca razneo starijeg maloletnika kad je ovaj pokusao da mu mazne brisace.
